Petak, 30. studeni 2007.

     18:09

Dakle, vidim da nisam rekla što mi se sve dogodilo jučer.  Na primjer, dobila sam naočale. Sada kada imam nove naočale, stare sam spremila i vidim puuuno bolje.  A to mi je vrlo važno. Dejan, jedan moj frend (na neki način) me je u srijedu (ili je to bio četvrtak?) pokušao zaključati vani kada sam poslije velikog odmora htjela ući u školu.  Inače je normalan, no u posljednje vrijeme spopalo ga je  neko ludilo pa izvodi kerefeke.

 Subota, 1. prosinac 2007.

18:37                    

 Premda vam se to čini nevjerojatnim, ali umjesto   da pokazujem simptome tinejdžerske apatije, pokazala sam zanimanje za svijet oko sebe  tako da sam si natovarila zadatak: plakat o Japanu za zemljopis. Ne znam zašto sam se javila za taj zadatak, valjda iz istog razloga iz kojeg sam se upisala u likovnu grupu iako nisam baš neki crtač. Taj razlog je : htjela sam ispasti pametna. I spremna na sve zadatke, a ne lijenčina. Samo što sam po prirodi statična osoba koja bi najradije čitav dan ljenčarila. No, kako sam valjda zbog Marine koja je čitav dan valjda pušila, malo ostala omamljena od njenog smrada i učinila nešto što mi se ne da. Barem inače. Zapravo, nisam to još ni učinila: samo sam rekla da ću to učiniti.  Samo je problem što sam obećala da ću donijeti gotov plakat o Japanu u ponedjeljak. Morat ću posvetiti čitav vikend nekakvom plakatu? Nije fer. Plakate inače rade samo Doris & company. Ja nisam kod Doris & company. Ja nisam štreberica. Ipak, priznajem da je traženje podataka o Japanu na internetu na neki način bilo fora. 

Sumo borci

Sumo borba je igra u kojoj se dva hrvača (rikishi) bore nastojeći izbaciti suparnika iz ringa ili ga natjerati da dotakne tlo bilo čime osim stopalima. Time jedan od hrvača pobjeđuje. Ovaj sport potječe iz Japana, a tamo je i danas vrlo popularan. Japan je jedina država u kojoj se sumo hrvanje profesionalno vježba i trenira. Održavaju se i natjecanja koja gleda mnoštvo publike. Sumo tradicija seže daleko u povijest, a čak i danas taj sport uključuje mnogo tradicionalnih rituala.

Sumo hrvači vrlo su popularni i štovani, na njih se gleda s poštovanjem. Profesionalni sumo borci moraju živjeti u posebnim domovima (u Japanu poznatima kao heya) u kojima treniraju sumo hrvanje, a sve što rade – što jedu i kako se oblače- određeno je strogom tradicijom.   

Ovaj članak sam napisala na temelju neke internet stranice na engleskom. Možda mi se ipak isplati biti novinarka, jer Marijana kaže da je ovaj članak super. Ako ona tako kaže…

Budući da mi pisanje ide, ovdje ću vam pokazati sastavak o Ivani Brlić-Mažuranić koji sam napisala prošle godine i koji je bio zalijepljen na plakat i izložen u školi:

O   Ivani   Brlić- Mažuranić i njezinim  djelima

Dobila sam  zadatak da napišem što  mislim o djelima Ivane  Brlić – Mažuranić  . Dvije  knjige koje je napisala I. B. M.  sam pročitala  jer su bile obvezna lektira . Jednostavno bi bilo glupo da nisam čula za  šegrta Hlapića i Šumu Striborovu .

Naša škola je u projektu o I .B. M. pa nas nastavnici stalno o njoj propitkuju , traže

 uratke i tome slično . Voditeljice  projekta su nastavnice N. Macan i N. Perušić . U projektu sudjeluju peti , četvrti i šesti razredi .

Informirana sam ( točnije , čula sam to na jednom dokumentarcu ) da je I. B. M.  za sve priče inspirirala planina Klek pokraj Ogulina . Vjeruje se da se na Kleku u olujnim noćima okupljaju vještice . Pa  sjetite se samo priče Jaglenac i Rutvica gdje se skoro sva radnja zbiva na stravičnoj planini sa zlim crnim vilenjačicama koje žele pojesti Jaglenca i Rutvicu . No ipak bajka završava sretno . I. B. M. je napisala  više knjiga . Jedna od njih je poznati dječji roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića . Druga knjiga jest Priče iz davnine . To je zbirka bajki ( Šuma Striborova , Jaglenac i Rutvica , Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Palunko i njegova  žena , Regoč , Lutonjica Toporko i devet župančića, Sunce djever i Neva Nevičica, Jagor ).   Ivanu B.M.  mnogi zovu hrvatski Andersen . Čak je dvaput nominirana za Nobelovu nagradu , za književnost . I. B. M. je živjela od 1874. do 1938. g.  Njen djed Ivan Mažuranić je bio prvi hrvatski ban pučanin i pisac .

Vladimir Mažuranić bio joj je otac i također pisac , a žena mu je bila Henrietta Mažuranić, porijeklom iz Njemačke .

I što da još kažem ? Čitajte Ivanine priče , jer su njihove poruke i danas zakon .

Rafaela   Pokrajac , 5. b

Pa, što kažete na ovo? Suvremeni članak sa trunčicom dječjeg humora okrunjen dobro poznatim činjenicama ispričanima na malo drugačiji način. Oprostite zbog taštine, ali mislim da je moj sastav legenda. Mislim da ne pretjerujem ako to kažem. Legenda je.

Subota, 1.prosinca

19:32

Dakle, Supernovinarka se vratila. Baki sam rekla da smanji kriještanje. Pitam se hoće li me poslušati. Vjerojatno neće, zato što je moja baka vrlo tvrdoglava osoba[bez uvrede]. Meni to ne smeta jer sam već navikla na to i znam ( donekle) izaći s njom na kraj, premda se ponekad iživciram. No to je (bar mislim da je tako) normalno.

Bilo kako bilo, ni moj brat nije ništa manje (ne)normalan od moje bake kad ga uhvati žuta minuta. Uf, ponekad trebate konjske živce da izdržite Gabrielove mušice. A ja sam poznata po tome što se lako ‘raspalim’ i po tome što nemam živaca(ni vremena) za gluparije. Zapravo sam vrlo ozbiljna osoba.  Mislim.