Ponedjeljak, 26. studeni 2007

                                       15:47

Bok. Ja sam. Uf, pa ovo nije normalno. Znate već: škola. Pa, dobila sam pet iz zadaćnice i trebala bih biti nepodnošljivo sretna, no odlučila sam se kontrolirati jer su ovi imbecili iz razreda sa kvocijentom inteligencije ispod prosjeka očito bolesno ljubomorni na moju zadaćnicu. Pa što ako je najbolja u razredu? Napravila sam tri pravopisne greške i sram me je zbog toga, no zbog toga što je puno teksta u zadaćnici to ne dolazi do izražaja. Oni bi prijašnju rečenicu preformulirali ovako: napravila sam samo  tri pravopisne grežke i srijetna (sretna- greške u ovoj rečenici namjerne su) sam šta sam uopče dobila 5. Kad ja, na primjer, dobijem trojku, svi misle da sam uobražena štreberica ako tu trojku idem ispraviti. Molim!? Otkad se ambiciozne ljude naziva štreberima??? Još mi je gore kad kažu da oduzimam priliku za ispravak (kad se nešto ispravlja usmenim ispitom) onima koji su dobili 1. Kao prvo, oni koji su dobili jedan NIKAD ne bi odgovarali umjesto mene. A ja to ponekad radim: javim se za usmeni da oni koji ne uče čuju moje odgovore na pitanja, nešto zapamte i odgovaraju sljedeći put sigurniji, a ne sada smušeni.  Samo što su moji razredni kolege uvijek i svugdje  smušeni. Tako da im ja ne radim neku veliku uslugu odgovarajući umjesto njih. Samo odgađam dan kada će dobiti jedan.

Kao drugo, i ja imam pravo na ispravak.