Od svih strahova, taj se najviše ukorijenio. Kad mi se sviđa neki tip, bojim se da nisam dovoljno dobra. U školi, na jebenoj fizici, mislim da nisam dovoljno dobra. Primjera ima bezbroj. Ukratko, stalno odustanem od nečega prije no što uopće dobijem priliku pogriješiti (ili uspjeti). Samo zato jer sam uvjerena da ne valjam i da nisam dovoljno dobra.

Pitam se koji mi je k*rac? Savršenstvo ne postoji. I valjda sam već trebala naučiti da se ne pokoravam tuđim mišljenjima. Očito biti neovisan nije baš tako lako.

Jer ipak…jesam dovoljno dobra, unatoč svojim zabludama.

I zapravo bih trebala, umjesto da sebi govorim ”daj ohladi, nisi ti za to”, trebala bih pokušati čak i ono u čemu ću totalno fejlat. Who cares ako i zajebem?

Ne vidim da se itko drugi zamara toliko kao ja, prema tome, no ja sam ipak poznata po tome da previše razmišjam i analiziram.

Uvijek.

I čudim se sama sebi i svojoj bezvoljnosti i tuposti. Kao da više ne znam uživati. Kao da sam zaboravila voljeti sebe.

I ljutim se na sebe jer sam nolifer koji samo prigovara svima oko sebe.

Živčana sam jer sam nabrijana na pisanje knjige, ali mi smetaju stara i brat koji bauljaju po kući i neprestano me dekoncentriraju, osim toga koji mudrac može stavit kompjuter na prolazu blagovaonice i dnevne sobe, tako da ti svi preko ramena mogu zavirivat što pišeš. I normalno, svi ti štopaju vrijeme provedeno za kompom, pogotovo ako si na fejsu. Moj stari je specijalac za to.

Kako da onda nešto napišem??? I to baš sada kad me puca inspiracija stara telefonira, kuha, šeta po kući, a brat nešto melje i pokušava napravit katamaran od starih škatulica za margarin -.-

I onda se pitaju zašto sam ja loše volje. Nikad ne mogu bit malo na miru, uvijek netko dosađuje…

Budući da slika vrijedi tisuću riječi i da trenutno nisam od volje za pisanje jer nisam sama, stavit ću neke slike koje idealno opisuju moje raspoloženje…

Navukla sam se i na razne fantasy i SF romane (oduvijek ih volim, ali ovo ljeto je to stvarno doseglo vrhunac) pa sam tako uživala u čitanju kjige I am number four i 2001-odiseja u svemiru. Trenutno čitam genijalan prvi dio trilogije Here, there be dragons. Knjiga je odlična jer se lako čita i radnja je dinamična, nema odugovlačenja.

Također sam poradila na svojoj priči Confessions of broken minds, u smislu da sam malo bolje razradila radnju i sve to. Ipak, nažalost nisam još stigla ništa značajno napisati.

I tako…jučer sam konačno pogledala epsku završnicu priče o Harry Potteru. Moram priznati da me iznenadilo koliko je film dobar. Kratko je trajao (nekih 2 sata) ali stvarno je fenomenalan.

All in all, it was anything but the ordinary summer. I went away, but now I’m back and it’s a bit hard to put myself back in reality. All this time I’ve been wandering through my dreams, far away from anything that could hurt me. I just needed time to heal my wounds and make me stronger. Now it’s time to come back and show everybody I changed. Time’s up. The end of summer is near.

Zar je tako teško izaći iz te laži? Ili mi je suđena doživotno?

Ne znam…Da ja njega tretiram kao on mene, vjerojatno bi me mrzio.

I ako svi misle da smo si ”suđeni” i slične gluposti, kako to da nikako da završimo zajedno?

Uvijek se nešto ispriječi. A postoji jedna granica mog strpljenja. Koja je prijeđena, odavno.

Zato odustajem od svega toga. Na dulje vrijeme…

~ I have nothing left to say, except the admitation that I have made mistakes. But I don’t regret none of them

It’s easy thing to make a mistake. But it takes a lot of courage to admit you’ve done wrong. And it takes a bit of wisdom to learn a lesson out of it.

Each mistake made me the person I am today.  The lessons are learned.  And I’m proud to say: I may not be perfect, but I’m unique. I may not be perfect, but I lived.

otherwise I won’t take you

’cause I deserve better than you can offer

and I say- go to hell

If you don’t like me the way I am

you won’t like me in any other way

If you want me to change for you

you gotta change for me, too

and you said: you have to listen me 

everything I want- you have to do

and I rejected, I said-

no one’s gonna tell me what to do

I still have my own head to make my decisions

Napokon san se riješila kazne, opet moren van, pa smo ja, Papy, Livia i Cvita malo bile do parka, slikale se i slike su nam ispale totalno munjeno i ja sna totalno hepi jer…pa javil mi se jedan moj slatki ”frend” va inbox…

S njim je situacija nekako neobjašnjena. Prvo mi se sviđo, pa je moja frendica bila s njim i ja sam to morala prebolit, onda su prekinuli, a cijelo vrijeme je bio ok sa mnom i ono, pomogo mi je oko ful puno stvari, uvijek mi je podrška, a opet-nedostupan -.-

Al ono, s njim mi je bolji frendovski odnos, nije to neka prava zaljubljenost ni ništa. Zapravo, postoji druga osoba do kog mi je ful stalo, ali to je još kompliciranije xD

Bilo kako bilo, laku noć, pisat ću još sutra :*

Dadadadada U petak sam imala pismeni i danas sam morala opet doći tamo zbog usmenog (nije lako gimnazijalcima :/ ) i normalno, bila je opća panika.

Iako sam učila preko vikenda sve ono što mi je zapinjalo, nije mala stvar odgovarati prek komisijom. A i kako sam bila zadnja na redu, prilično mi je bilo napeto i gnjusno, sa svakom minutom čekanja, sve više mi je bilo slabo.

I sad, nakon frendice koja nije bila baš zadovoljna sa svojim odgovaranjem ali je ipak nekako prošla, konačno dođem na red zadnja. Dugo sam čekala, došla sam u deet, a na red došla tek u 11.45. Katastrofa!

Uđem ja unutra i idem sve to pomalo odgovarat na ploči pred komisijom i sve mi je bilo točno. Šokirala sam samu sebe a i profesoricu koja je bila uvjerena da ja nemam pojma. I završila sam sa svim tim za manje od deetak minuta, poslali me doma s dvojkom, nema sretnije od mene

Sad se samo mogu nadat da će me starci oslobodit od kazne i da ću moć izlazit van.

Druge godine neću se dovest u glupu situaciju da imam popravni, iako je u ovoj ludoj školi užasno teško imat pozitvno iz matematike i fizike. Al eto, desi se i najboljima xD