Even the best fall down sometimes.

-bez naslova.

Uvijek se bojim da nisam dovoljno dobra. Uvijek.

Od svih strahova, taj se najviše ukorijenio. Kad mi se sviđa neki tip, bojim se da nisam dovoljno dobra. U školi, na jebenoj fizici, mislim da nisam dovoljno dobra. Primjera ima bezbroj. Ukratko, stalno odustanem od nečega prije no što uopće dobijem priliku pogriješiti (ili uspjeti). Samo zato jer sam uvjerena da ne valjam i da nisam dovoljno dobra.

Pitam se koji mi je k*rac? Savršenstvo ne postoji. I valjda sam već trebala naučiti da se ne pokoravam tuđim mišljenjima. Očito biti neovisan nije baš tako lako.

Jer ipak…jesam dovoljno dobra, unatoč svojim zabludama.

I zapravo bih trebala, umjesto da sebi govorim ”daj ohladi, nisi ti za to”, trebala bih pokušati čak i ono u čemu ću totalno fejlat. Who cares ako i zajebem?

Ne vidim da se itko drugi zamara toliko kao ja, prema tome, no ja sam ipak poznata po tome da previše razmišjam i analiziram.

Uvijek.

3 Comments

Da bar nisam ovako živčana…

Gledam svoju kuću na google maps, čudim se kako je sitna i beznačajna, svojim dimenzijama nalikuje nekom malom sivom mraviću.

I čudim se sama sebi i svojoj bezvoljnosti i tuposti. Kao da više ne znam uživati. Kao da sam zaboravila voljeti sebe.

I ljutim se na sebe jer sam nolifer koji samo prigovara svima oko sebe.

Živčana sam jer sam nabrijana na pisanje knjige, ali mi smetaju stara i brat koji bauljaju po kući i neprestano me dekoncentriraju, osim toga koji mudrac može stavit kompjuter na prolazu blagovaonice i dnevne sobe, tako da ti svi preko ramena mogu zavirivat što pišeš. I normalno, svi ti štopaju vrijeme provedeno za kompom, pogotovo ako si na fejsu. Moj stari je specijalac za to.

Kako da onda nešto napišem??? I to baš sada kad me puca inspiracija stara telefonira, kuha, šeta po kući, a brat nešto melje i pokušava napravit katamaran od starih škatulica za margarin -.-

I onda se pitaju zašto sam ja loše volje. Nikad ne mogu bit malo na miru, uvijek netko dosađuje…

Ostavi komentar

You may get over it, but it’ll never be the same…

Budući da slika vrijedi tisuću riječi i da trenutno nisam od volje za pisanje jer nisam sama, stavit ću neke slike koje idealno opisuju moje raspoloženje…

Ostavi komentar

- the end of summer is near…

Ok, prošlo je dosta dugo od mog posljednjeg posta, al eto, konačno sam se i ja vratila s ”godišnjeg”. Tih mjesec dana prebrzo mi je prošlo u plivanju, zafrkanciji s društvom i naprosto uživanju. Imala sma vremena napretek, pa sam ga kratila i čitanjem. Među petnaestak knjiga koje sam pročitala ovo ljeto, voljela bih izdvojiti neke naslove. Osim ponavljanja gradiva Harry Pottera, tu je i knjiga Sluškinje, koja govori o borbi za crnačka prava i koja me je doslovce ostavila bez daha. Preporučam je svima, stvarno je dirljiva i nevjerojatno realistična knjiga.

Navukla sam se i na razne fantasy i SF romane (oduvijek ih volim, ali ovo ljeto je to stvarno doseglo vrhunac) pa sam tako uživala u čitanju kjige I am number four i 2001-odiseja u svemiru. Trenutno čitam genijalan prvi dio trilogije Here, there be dragons. Knjiga je odlična jer se lako čita i radnja je dinamična, nema odugovlačenja.

Također sam poradila na svojoj priči Confessions of broken minds, u smislu da sam malo bolje razradila radnju i sve to. Ipak, nažalost nisam još stigla ništa značajno napisati.

I tako…jučer sam konačno pogledala epsku završnicu priče o Harry Potteru. Moram priznati da me iznenadilo koliko je film dobar. Kratko je trajao (nekih 2 sata) ali stvarno je fenomenalan.

All in all, it was anything but the ordinary summer. I went away, but now I’m back and it’s a bit hard to put myself back in reality. All this time I’ve been wandering through my dreams, far away from anything that could hurt me. I just needed time to heal my wounds and make me stronger. Now it’s time to come back and show everybody I changed. Time’s up. The end of summer is near.

Ostavi komentar

Are we lovers or are we friends?

Jbmu, neizvjesnost baš i nije dobra stvar. Moj moto je inače Hurt me with the truth, but don’t satisfy me with a lie.

Zar je tako teško izaći iz te laži? Ili mi je suđena doživotno?

Ne znam…Da ja njega tretiram kao on mene, vjerojatno bi me mrzio.

I ako svi misle da smo si ”suđeni” i slične gluposti, kako to da nikako da završimo zajedno?

Uvijek se nešto ispriječi. A postoji jedna granica mog strpljenja. Koja je prijeđena, odavno.

Zato odustajem od svega toga. Na dulje vrijeme…

Ostavi komentar

we may not be perfect but we’re unique

~ I have nothing left to say, except the admitation that I have made mistakes. But I don’t regret none of them

It’s easy thing to make a mistake. But it takes a lot of courage to admit you’ve done wrong. And it takes a bit of wisdom to learn a lesson out of it.

Each mistake made me the person I am today. The lessons are learned. And I’m proud to say: I may not be perfect, but I’m unique. I may not be perfect, but I lived.

Ostavi komentar

i just stay me

You said: change for me

otherwise I won’t take you

’cause I deserve better than you can offer

and I say- go to hell

If you don’t like me the way I am

you won’t like me in any other way

If you want me to change for you

you gotta change for me, too

and you said: you have to listen me

everything I want- you have to do

and I rejected, I said-

no one’s gonna tell me what to do

I still have my own head to make my decisions

Ostavi komentar

bjutiful dej :D

Aaaaa. Danas mi je celi dan bilo tako lipo. I da, pišen na grobnički jer mij pomalo dosta književnog i dobre san volje pa ono. xD

Napokon san se riješila kazne, opet moren van, pa smo ja, Papy, Livia i Cvita malo bile do parka, slikale se i slike su nam ispale totalno munjeno i ja sna totalno hepi jer…pa javil mi se jedan moj slatki ”frend” va inbox…

S njim je situacija nekako neobjašnjena. Prvo mi se sviđo, pa je moja frendica bila s njim i ja sam to morala prebolit, onda su prekinuli, a cijelo vrijeme je bio ok sa mnom i ono, pomogo mi je oko ful puno stvari, uvijek mi je podrška, a opet-nedostupan -.-

Al ono, s njim mi je bolji frendovski odnos, nije to neka prava zaljubljenost ni ništa. Zapravo, postoji druga osoba do kog mi je ful stalo, ali to je još kompliciranije xD

Bilo kako bilo, laku noć, pisat ću još sutra :*

Ostavi komentar

anbilivabl :O

Uspjela sam, uspjela! Prošla sam matematiku!

Dadadadada U petak sam imala pismeni i danas sam morala opet doći tamo zbog usmenog (nije lako gimnazijalcima :/ ) i normalno, bila je opća panika.

Iako sam učila preko vikenda sve ono što mi je zapinjalo, nije mala stvar odgovarati prek komisijom. A i kako sam bila zadnja na redu, prilično mi je bilo napeto i gnjusno, sa svakom minutom čekanja, sve više mi je bilo slabo.

I sad, nakon frendice koja nije bila baš zadovoljna sa svojim odgovaranjem ali je ipak nekako prošla, konačno dođem na red zadnja. Dugo sam čekala, došla sam u deet, a na red došla tek u 11.45. Katastrofa!

Uđem ja unutra i idem sve to pomalo odgovarat na ploči pred komisijom i sve mi je bilo točno. Šokirala sam samu sebe a i profesoricu koja je bila uvjerena da ja nemam pojma. I završila sam sa svim tim za manje od deetak minuta, poslali me doma s dvojkom, nema sretnije od mene

Sad se samo mogu nadat da će me starci oslobodit od kazne i da ću moć izlazit van.

Druge godine neću se dovest u glupu situaciju da imam popravni, iako je u ovoj ludoj školi užasno teško imat pozitvno iz matematike i fizike. Al eto, desi se i najboljima xD

2 Comments

my favourites :3

Evo jednog posta koji će osim pismenog, i vizualno bit rawr :3

Evo mojih najdražih, da tako kažem, poznatih osoba.

Počnimo…

Daaj. Ne smiješ bit toliko seksi. To je opasno :3 Ron Weasley, iliti Rupert Grint. Totalni car.

Peppersi. Preludi su, preopišeni, boli ih briga i totalno su originalni. :3

Prejebene pjesme imaju *___*

Savršenstvo na kvadrat. The older he is, the hotter he gets. <3

Preeeeopičena je. I uvijek ima dobru frizuru.

A Fjodoo

James Hetfield *__*

Suicidalan, munjen, čudan. A opet tako…rawr.

Barney Stinson. Legendaaa

Nonstop pilim njihove pjesme. Al nikad mi ne dosade.

Nemam bolju sliku od ove, nažalost. I mogu samo reć da su predobar bend. Irski punk-folk^^

Hahahhaahahahh. carevi Mario, Davor i onaj treći O.o ili bolje rečeno Marija, Davorka i Živadinka. A njihove fore smo uvijek imitirali u osnovnoj. Zakon su. ^^

Jasper i Alice <3 Najžešći likovi iz Twilighta. ovi drugi su mi dosadili. Al njih dvoje *__*

Eddie^^ Maskota Iron Maidena.

Garfield Cinik i ljubitelj lazanja. I da sam mačka, vjerojatno bih bila kao on xD

I to bi bilo manje-više to

6 Comments

vrlo zanimljiv popis

Listala sam nešto po dnevniku, onako, iz čiste dosade. I kako je on jedna poprilično debela bilježnica, naletjela sam na svašta, na primjer, ima jedan zapis od pred nekih mjesec i pol, tako nešto. Iako je bio napisan u lošem i isfrustriranom raspoloženju, jučer me, vjerovali ili ne, orapoložio toliko da sam se počela smijat. Nisam sigurna zašto. Je li to zato jer su se od tada stvari promijenile? Zapravo, i nisu. Samo… Ono što me tada naživciralo, sad mi je nekako smiješno. Prošla me nervoza. Bilo joj je već i vrijeme, nakon mjesec i pol xD

Pa, da vas ne držim dalje u neizvjesnosti, evo tog vrlo zanimljivog (procijenite sami) teksta.

Utorak, 24. svibanj 2o11, ujutro

POPIS STVARI KOJE ME ŽIVCIRAJU

- Z. iz fizike. Jer ja živciram nju, jer misli da sma ja glupa i jer je kod nje nemoguće dobit dva.

- mudraci i pametnjakovići koji misle da su rođeni komentatori i bave se tuđim životom umjesto vlastitim. Get a life, suckers!

- ljudi koji mi seru, a stoput su gori od mene. Ono, rugala se sova sjenici -.-

- to što ako imaš komad iz fizike ispada kao da si mentalno zaostala osoba nekim ljudima kojima je to jaaako lagano i imaju petice (ne znam kako im to uspijeva, al ajde)

- smrdljivi ljudi u busu

- starčići u busu s dugim jezikom (”ajde mala, rivaj se, ionako si malo jača”) i tendencijom da čas trče, a čas ih ”bole noge”

- pedofili i pijanci u busu (”ćeš sest”)

- moje ponašanje pred N. -.-

- to što sam unatoč svemu bila sretna kad mi je frendica rekla da me gledao, a nije to činio iz pozitivnih razloga jer sam se ja blamirala

- upadljiva razlika izmeu mene i većine cura u školi (nisam zgodna)

- isticanje te upadljive razlike (P.-ine glupe fore na moj račun)

- to što uvijek želim više nego što mogu imati (i to ne u materijalnom smislu, nego ljubavnom)

- činjenica da se osjećam ko pregažena glista na autocesti

-to što sunce prži i riskiram dobivanje sunčanice na putu do faking škole

- činjenica da sam danas stalno gladna

- malobrojne ljude koje volim i koji mi znače, viđam rijetko, a budale su tu svaki dan

- to što je moj brat narcisoidan

- glupe plavušice

- samozavaravanje nekih ljudi koji mi još to nabijaju na nos u uvjerenju da imaju kul život

- to što P. stalno, ali STALNOOO govori da je debela, a kad joj ja odvatim: ”šta se žališ, kakva sam tek onda ja?” ona se ponaša kao da sam ja stoput mršavija i ljepša od nje (NOT), iako će se već za pet minuta kasnije kad joj samopouzdanje poraste ponašat ko da sam ja neki traktor

- zlatne i mudre izreke moje bake

- kad se nečeg prva dosjetim, a netko mi ukrade ideju

- kad nekog toliko mrzim da mi na kraju postane seksi

- to što previše razmišljam

- to što previše razmišljam o D.

- činjenica da on ne razmišlja o meni toliko koliko ja o njemu (dammit, ali da mu je stalo, pokazao bi)

- činjenica da sam ovaj tjedan u smjeni s N. -.- i on me naravno ne doživljava. dokaz da sam cijeli osmi razred bila u krivu :/

- poražavajuća činjenica da bih ja htjela da me on doživljava

- činjenica da se uvijek vežem za krive ljude kojima ja ne značim puno više od kante za smeće

- činjenica da ti isti ljudi misle da sam ja glupa

Neki od ovih ”velikih problema” još su i sad tu…ali meni je tako smiješno. Za N.-a me uopće nije briga. P. se napokon skulirala. A ovaj o kojem previše rzmišljam je na kraju dokazao da je bio vrijedan toga. I da mu je stalo.

Nije sve tako sivo. Stvari se mijenjaju, uvijek, i ono što vas je prije mučilo i tištilo ili u mom slučaju živciralo, danas se vjerojatno čini kao mačji kašalj. Zato ja volim čitat svoje stare dnevnike. Osim što e čudim kako sam prije bila glupa, smiješno mi je kako mi se svi ”veeelikiii” problemi razriješe kad-tad. I onda ne mogu vjerovat kolika sam ja zapravo sretnica.

Pa imam čak i dvojku iz fizike, tako dugo priželjkivanu

2 Comments

dirty song^^

Cijeli dan mi je u glavi ova pjesma xD

The Pretty Reckless- Going down

Hey there, Father
I don’t wanna bother you
But I’ve got a sin to confess
I’m just sixteen if you know what I mean
Do you mind if I take off my dress?

Don’t know where to start
Let me get to the good parts
Might wanna cross up your legs
I’ve got envy, I’ve got greed, anything that you need
And I’m not above having to beg

There was this boy who tore my heart in two
I had to lay him eight feet underground

All I need is someone to save me
Cause I am goin’ down
And what I need is someone to save me
Cause I am goin’ down, all the way down

Well, hey there, Father
There is just one other thing
I have a simple request
I hear you know God could you give him a nod in my direction
I would be in your debt

Perhaps there is something that we could work out
I noticed your breathing is starting to change
We could go in the back behind all these stacks of bibles
And get out of this cage

There was this boy who tore my heart in two
I had to lay him eight feet underground

All I need is someone to save me
Cause I am goin’ down
And what I need is someone to save me
Cause God, I’m goin’ down, all the way down

I didn’t wanna do it, Father
But I caught him with another woman in the bed I made him
So I put him in a grave
And now there’s no one left around to get me off
When I want it’s a drag

The next day on the television they identified him
By the circumsicion that I made and now I’m on the run
But wait, why did I have to go and kill him
When he was the best I’d ever had?

All I need is someone to save me
Cause I am goin’ down
And what I need is something to save me
Cause God, I’m goin’ down, all the way down

I’m goin’ down
All the way down

Ostavi komentar

”Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su da je ponavljaju”

Svi jako dobro znamo da se na greškama uči i da se te greške ne ponavlja ukoliko smo iz njih izvukli neku životnu lekciju. A opet griješimo. Stalno, iznova, a na isti način. Tvrdoglavo.

A ako zanemarimo prošlot i greške svih onih ljudi prije nas, nećemo u nekim životnim situacijama znati kako pametno i racionalno postupiti, već ćemo ponoviti grešku onoga koji je to učinio prije nas. Nije li to žalosno?

Mnogi se ne osvrću na ljudsku povijest jer je smatraju nezanimljivom, ali ona sadrži mnoštvo takvih primjera. Osvrnimo se samo na razne velike impreatore poput Cezara koji su htjeli pokoriti svijet i kolonizirati sve susjedne narode, sjetimo se proteklih ratova koji su ostavili duboke rane na ljuskom društvu, a moglo ih se izbjeći, da smo mislili humanije i manje materijalistički. Manje na svoju osobnu dobrobit, nego na dobrobit masa.

I zato obratimo pozornost na povijest. Ne dajte da se ponavlja.

Ostavi komentar

Is it madness or is it art?

Let’s forget about the rules.
Let’s run around messy and noisy.
Let’s shout until we loose our voices.
Let’s laugh until the tears come out.
Let’s be stupid and foolish.
Let’s go wild.

Ostavi komentar

Nešto malo o meni :3

Dakle, za one koji ne znaju niš o meni, evo jedan kratki opis

Zovem se Rafaela, imam 15 i pol godina. Inače dem u drugi srednje (jezična) i volim u slobodno vrijeme pisat kad imam inspiracije
Sviram gitaru (klasičnu i električnu) i previše čitam. ^-^
Volim rock, kornjače, leptire, mačke i pauke i fotografiranje istih(da, znam da to zvuči čudno, ali fascinira me fotografiranje životinja izbliza). Također volim Irsku, more, ali i chilanje u šumi, te ”dubokoumne” razgovore s frendovima. I da, volim biologiju i anatomiju (pogodite koja mmi je najdraža serija? ) i nadam se da ću bit neurolog jednog lipog dana.
Mrzim-zapravo ne mrzim ništa, ali neke stvari koje me pošteno naživciraju su laganje, prenemaganje Amerikanaca na televiziji, turske serije, nasilje, šovinizam i rasizam. I da, ne volim kad me brat zlostavlja, al to je valjda normalno za mlađu braću -.-
Nemam baš neki ukus u oblačenju jer me nije previše briga za modu, al ajde recimo da sam po tom pitanju normalna. Pukne me nekad da se obučem rokerski, ali u našoj školi je to rijetkot pa se držim normalnog.
Izgledam manje-više prosječno, imam skoro pa crnu neukrotivu i oštru kosu dugu do ramena, smeđe-želene oči, lipe zube nakon godina mučenja aparatićem…

I za kraj…pa, to je manje-više to.

~ Varietas delectat

Ostavi komentar

Ulomak iz Confession of broken mind :)

-Jesi li ikad čula za maničnu depresiju?- upitah sa strahom od odgovora.

-Naravno da jesam. Nisam glupa.

-Pa, znaš što je to, zar ne?

-Hm, pa da, valjda. Ali nikad nisam upoznala nikog takvog. Tako da, zapravo, nemam iskostva s tim. Znam samo jednu šizofreničarku. Ali to je drugačije. Je li?

-Zapravo…Poznaješ nekoga s maničnom depresijom. Mene. I da, to jest drugačije od šizofrenije. Razumniji sam. A opet…

-Ma svi su povremeno depresivni. Ne možeš samo tako zaključiti…

-Imam liječničku dijagnozu, Carla. Kvragu, idem kod psihijatra već dvije godine. Jer tada je stanje počelo biti loše. Jako loše. Prije je samo bilo…ma ne znam.

-Dvije godine? Ali nekoć si bio sretniji, zar ne? Zar ti ne nedostaje to razdoblje? Sigurno se želiš vratiti u to doba?

-Ne, zapravo. Tu si u krivu. Ne želim. Jer ovo sam ja. I ako me sada počneš sažalijevati, možeš otići.

-Ne, neću te sažalijevati. Ja nikog ne sažalijevam. Želiš čuti ono što iskreno mislim? Mislim da pretjeruješ, Liame. Mislim da…Da možeš i bolje.

-Pretjerujem, ha? Koji dio od «imam liječničku dijagnozu» ti nisi čula?

-Ni psihijatri nisu uvijek u pravu, pogotovo kad je riječ o dramatičnim ispadima adolescenata.

-Iznenađuješ me, znaš li to? Malo ljudi razmišlja kao ti.

-Pa…malo je i ljudi koji razmišljaju kao ti.

-Na žalost, za razliku od tvog slučaja, to nije prednost. I, još uvijek smatraš da nisam asocijalni frik?

-Ja to ne smatram. Ja to znam. A ti si usmi te liječničke dijagnoze i zabij si ih znaš već gdje.

-Opaka si. Sviđa mi se to.

2 Comments

What can I say?

Danas se osjećam neuobičajeno nostalgično i zamišljeno…

Ne znam je li to zbog toga što sam ovaj tjedan, zbog bratove iznenadne želje za tim, pogledala 3, 4, 5 i 6 nastavak Harrya Pottera i to me poprilično podsjetilo na djetinjstvo, kada sam bila toliko drugačja, sva u fantasy štivu i introspektivno zamišljena, prilično neobično za jedno dijete.

Ne znam je li to i zbog toga što smo brat i ja, premda ja više nisam u osnovnoj školi, svirali gitaru na dodjeli svjedodžbi za ovogodišnje osmaše prekjučer. I to me podsjetilo na moj osmi razred, kada se srednja škola činila tako blizu, a opet tako nedostižna. I od tada sam se značajno promijenila u razmišljanju. Kada se prisjećam osmog razreda, ne mogu baš reći da je to bilo razdoblje na koje sma ponosna. Bila sam zaluđena za tipom koji me nije doživljavao, a odbijala onog koji me jest doživljavao, tj. svog najboljeg frenda. Te godine smo se ja i on stalno svađali. I bila sam zaokupljena glupostima. Društvom. Trivijalnostima.

Ili je to zato što sam uvidjela koliko sam se promijenila? Neke stvari, mišljenja nekih ljudi, prije su mi mnogo značile, a sada? Ni ne sjetim se na njih. Živim svoj život bez obzira na tuđa mišljenja.

Valjda je normalno da se svake godine čudimo svojoj prošlogodišnjoj gluposti, koja je kod mene lijepo dokumentirana zahvaljujući dnevnicima. Predano ih pišem samo zato što te bilježnice, bile velike, male, na kvadratiće ili crte, za mene postanu ispovjedaonica. I najgori, najgluplji osjećaj, kao i onaj najsretniji, ostanu sačuvani.

Ehh, tako je to. Mi jadnici koji previše razmišljamo i pišemo i analiziramo…Na kraju najmanje živimo.