Posted by coolrafa on January 24, 2008
Ovih dana popularno je ići na natjecanja iz svih predmeta i aktivnosti… Tako se svaki put početkom polugodišta zaredaju neka takmičenja i svi lumeni idu pokazati svoje znanje. Prvo na školsko, onda na županijsko, a sretnici će ići i na državno. Sutra ja idem na matematičko natjecanje, pa onda na geografiju iliti zemljopis, pa na informatiku, a onda na logičku matematiku-klokan. Od svih tih natjecanja glava me boli, ali sve se to isplati, jer na dan natjecanja ne moram na nastavu, a i dobivam bonus-petice.
Ah, što da vam kažem, počelo je doba takmičenja.
I-haj!
Bok, ljudeki i ljudekice!
Pa, dugo nisam postala. Eto, ne znam jesam li napisala da sam na županijskom iz informatike imala čak 8 bodova i da sam bila 150. od prve podskupine (5. i 6. razredi). Mom frendu Kristijanu falilo je 6 bodova za plasman na državno natjecanje. On je inače najbolji od naše informatičke grupe u CTK-e, Ivan ga naziva štreberom, a ja genijem.
Ivana i ja smo se opet posvadile. Ovaj put mi je ona nadjenula nadimak ”teleći but”, a ja sam nju prozvala Jovana od Govana.
Inače je sve po starom, pisali smo neki test iz povijesti… Rezultat dobivamo u srijedu. Mislim da ću dobiti 5.
A idem ja sad. Postat ću u ponedjeljak.
Posted by coolrafa on January 19, 2008
Hvala bogu da je vikend! Iako ja ne smijem spavati do podna nakon pet napornih dana, nego moram na informatiku. Krasno. Ipak, nema Ivana, to je dobra vijest. Profa objašnjava neke naredbe sa stringom ($) što smo radili prošli put. Protekli, prvi tjedan škole prošao je loše. Da, dobila sam 5 iz matematike i hrvatskog ali je u razredu apsolutni kaos. Moram ići NA SRZ KAD IMAM ENGLESKI, ZATO ŠTO SE RAZREDNICA NALJUTILA (VJERUJTE MI, NEMAM NIKAKVE VEZE S TIM). Da budem iskrena, radije bih štrebala engleski nego sklušala deračinu mog razreda. Uf, moram ići.
Kronika prvog tjedna u školi
Prekjučer je završio prvi tjedan u novom polugodištu (za mene je to bilo jučer, jer zbog dodatne informatike imam 6 radnih dana). Mislim, zbilja bi bilo dobro da su još ovaj tjedan bili praznici. Prvi tjedan je prošao ovako.
PONEDJELJAK, 14.1.
Došla u školu. Pisala nešto u bilježnicu. Išla u knjižnicu. Brbljala. Posvađala se s pola razreda.
UTORAK, 15.1.
Pisali smo sastav na hrvatskom. Nisam se baš proslavila. Ponestalo mi inspiracije pa sam napisala samo gluposti.
SRIJEDA, 16.1.
Imala sam informatiku. Profesorica nam je dala 7 zadataka. Jednog od tih sedam nisam znala riješiti pa sam bila jaaako žalosna.
ČETVRTAK, 17.1.
Dobila sam prve 2 petice u ovom polugodištu. Iz hrvatskog i matematike. Presretna sam!!!
PETAK, 18.1.
Zadnji dan! Na njemačkom su neke izvjesne osobe napravile kaos. Na engleskom se dogodio sljedeći dijalog.
PROFAĆ: Joj, kako neuredno pišeš. Kad budeš predala molbu za posao, dobit ćeš otkaz jer neuredno pišeš.
JA: Ali profesore, ja ću molbu natipkati na kompjuteru!
Poslije sam malo drijemala (još uvijek na engleskom), a na povijesti smo učili o Tatarima.
Eto, tako je otprilike izgledao moj tjedan u školi. Idem sad, pisat ću opet za koji dan. Ćao.
yoo-hoo
Stvarno DUGO nisam postala. Razlog? Glupi testovi iz matematike, povijesti, hrvatskog… Da ne dobijem 4 (ili još gore, 3) morala sam zagrijati stolicu. Iz povijesti sam dobila dvije petice, a ni ovo ostalo nije prošlo loše. A od danas su mi proljetni praznici. Hvala Bogu! Jučer je bio zadnji dan škole. Evo pregleda događaja u posljednjih nekoliko dana.
CIJEPLJENJE
U ponedjeljak smo se išli cijepiti. Doktorice, dvije mesarice, prestrašile su golemim injekcijama čitav razred. Mene cijepljenje nije boljelo, ali je zato Marina vrištala kao da je to nešto strašno. Svi su joj se smijali, a ona je bila najprestrašenija u razredu. Prije cijepljenja čitav sat prirode smo svi jadikovali. Kud se baš danas moramo cijepiti, mislim ja. Tog sam dana, naime, bila loše volje jer smo kasnije trebali ići na dosadnu ispovijed.
OČE, SAGRIJEŠILA SAM
Osim cijepljenja, još jedan loš događaj u ponedjeljak je potresao 6.b. To je bila preduskrsna ispovijed. Kilometar i pol pješačenja do crkve, govorenja svojih grijeha popotu i pješačenje natrag u školu na engleski. U crkvi smo se posvađale ja i Ivana (opet-primirje kod nas ne traje dugo), te Anđa i Martina. Još bi se samo Andrea trebala potući s nekim, pa bi nam zaista trebala ispovijed zbog lošeg ponašanja.
ZADAĆNICE IZ HRVATSKOG
Pogodite tko je napisao najbolju zadaćnicu u razredu na temu Jutro na autobusnoj stanici u Mavrincima ? Ja! I dobila sam peticu, kao još troje učenika, od kojih jedna osoba nije zaslužila pet, ali o tome neću pisati ovdje da se netko ne bi naljutio.
Da ne pišem samo o školi, posvetiti ću par riječi Uskrsu koji je za dva dana. Sretan Uskrs svima!
Petak, 1.2.2008.
Upravo sam na natjecanju iz informatike (školskom). Završila sam zadatke i malo sam na internetu. Vrlo je dosadno. Ne smijemo brbljati, ne smijemo šetati po učioni… Čudo da smijemo disati. I još moram do 4 popodne pričekati da s učiteljicom ”provjerimo zadatke”. Već pogađate da se dosađujem. Ali bolje to nego nastava, u svakom slučaju. Pogotovo zato što danas imamo vjeronauk (nije do predmeta, već do profesorice, ali neću ovdje o tome…).
Dino sjedi do mene i igra neke vrlo blesave igrice. Ne ide mu baš.
A idem ja sad.
Novosti
Danas samo za vas ovdje objavljujem priče i pričice koje su se dogodile u proteklih nekoliko dana. Uživajte u čitanju.
DEJAN JE NASTRADAO
Na početku velikog odmora kad sam bacala torbu na pod pokraj mene se gurao Dejan koji sa mnom ide na 3+mi (radioemisija) i kako sam ja nekako nespretno bacala torbu, pogodila sam njome Dejana u trbuh. Skoro se srušio, bilo od siline udarca moje ne baš lagane torbe, bilo od iznenađenja. Ispričala sam mu se, a on je pobjegao.
pouka priče: to će se i vama dogoditi ako se budete gurali da izađete van dok osoba pored vas baca torbu.
REZULTATI NATJECANJA
Evo dokaza da sam ja genijalka: ići ću na županijsko natjecanje iz informatike. Bravo za mene. Jupiii!
KRAJ 3. SVJETSKOG RATA
U petak se dogodilo nešto nevjerojatno. Ivana i ja, koje se već danima (ma što danima, mjesecima) svađamo, tračamo i općenito ratujemo, u petak na satu povijesti morale smo skupa sjediti i tada smo se tako dobro zabavile da smo zaboravile na naše razmirice. Peace!
pouka: nijedan rat ne traje zauvijek.
BOLEST CEREKANJA (2 PRIČE)
AJOJ. Moja radost me jučer na satu engleskog dovela U PRILIČNO NEUGODNU SITUACIJU. Bila sam na satu engleskog. Profa je pitao Flipera da nešto pročita, a ovaj pojma nema. Pritom su se Robi i Emić zezali, a Doris je pjevala ”Jagodicu Bobicu”. I mene je uhvatilo cerekanje. Toliko sam se hihotala da sam naljutila profesora pa me izbacio van. A vani sam se nastavila smijati kao manijak. Dino kaže da sam dobila jedan. Nije fer. Drugi su me nasmijavali!
Isti cirkus se nastavio na 3+mi, kada se zbog mene smijao cijeli studio, čak i kosturoliki Dejan.
pouka: pazite kada i gdje se smijete.
Eto, to bi bile sve priče koje su zanimljive. Ostalo nije vrijedno spomena.
O meni i mom blogu…
O MENI
Ja sam Rafaela, idem u šesti razred osnovne škole, imam 12 godina, a roćkas slavim 19. listopada.
volim:my family, kućne ljubimce, muziku, knjige, školu, informatiku,petice, štrebanje:)…
ne volim: moj razred, cajke i metal, kad se netko dere na mene, tračeve, glupane, neznanje, tjelesni, vjeronauk…
O MOM BLOGU
Na ovom blogu naći ćete:
-moje ocjene na polugodištu
-pričice iz škole
-top listu najgorih blogova
-kritiku i ocjenu poznatih emisija i showova
i još puuuno toga!
Posted by coolrafa on February 29, 2008
Petak, 29. veljače 2008.
Poštovani čitatelji, dobar vam dan! Danas vam predstavljam krimi seriju “Nestala torba”, nezaobilanu vijest: skraćene sate, katastrofu zvanu test iz matematike i još puuuno toga. Uživajte u čitanju.
SKRAĆENI SATI
Jučer su nas profesorice obradovale viješću da danas imamo skraćene sate. Ja sam bila gotova sa školom već u 11 sati ujutro. Nismo radili ništa, već smo sate potratili na brbljanje i malo pisanja. Dajte nam još ovakvih dana!
NATJECANJE IZ TEHNIČKOG
Jučer se održalo školsko natjecanje iz tehničkog. Ja sam, najblaže rečeno, briljirala. Najbrže sam napravila most od papira (koji je ispao malo klimav, ali nema veze). Kako su osmaši radili strujni krug s lampicom, jednome od njih zbog kratkog spoja sve je pregorilo. Druga nezgoda dogodila se nekom petašiću Petru, koji zbog toga što je brbljao ko navijen, nije čuo kakvo ljepilo treba staviti na stiropor, pa je nakeljio pol kile jakog ljepila na bazi acetona, koje je momentalno progrizlo u stiroporu rupu promjera 10 cm. Dražesno.
Iako smo zbog natjecanja oslobođeni nastave, ja sam svejedno odlučila odsjediti još par sati u školskoj klupi i odslušati predavanja. Zbog toga su mi neki koji bi sve dali da su oslobođeni nastave rekli da sam blesava. Ako sam ja blesava, što su onda oni? Tumpleki jedni.
REZULTATI TESTA IZ MATEMATIKE
Profesorica je nekidan donijela rezultate testa iz matematike. Pola razreda dobilo je komad. Ja sam dobila 4. Majko mila, stvarno imam sreće. No svejedno sam htjela pisati ispravak. Možda dobijem 5. No, drugi su mi rekli da sam blesava kad idem ispravljati četvorku. Ja sam zajedljivo rekla: “Nisam blesava, već ambiciozna”, našto me Jovana pogledala tupim pogledom dajući mi do znanja da ne zna što znači riječ ‘ambiciozna’.
U mom razredu ima previše tumpleka.
KRIMI-SERIJA NESTALA TORBA
Danas za vrijeme utakmice odbojke dečki iz mog razreda smucali su se po školi i palo im je na pamet sakriti moju torbu. Misleći da je to briljantna ideja, to su i napravili. No vlasnica torbe otišla je do školske psihologice koja je postigla da torba bude dostavljena vlasnici u roku od 2 minute.
Poštovani čitatelji, to bi bilo sve. Čitajte blog i dalje…
Posted by coolrafa on February 1, 2008
JA SAM, MAJKE MI, NAJDOSADNIJA OSOBA NA SVIJETU. MOJ MOTO JE : ”DOSADA JE ŽIVOT, A ŽIVOT JE DOSADAN.”
DA ČOVJEK POOOLUUUDIII. ŽALIM ONE KOJI ČITAJU MOJ BLOG, 100% SAM IM DOSADNA.
E, ODSAD KREĆEM NANOVO! OKREĆEM NOVU STRANICU U SVOM BLOGU! PISAT ĆU O TOLIKO ZANIMLJIVIM TEMAMA DA ĆETE DANONOĆNO POSJEĆIVATI MOJ BLOG!
ŠALA-MALA! DRŽAT ĆU SE DOBRE, STARE DOSADE.
ALI PROBLEM JE U TOME DA BAŠ I NE MOGU PISATI ŠTO GOD ŽELIM, PA ZATO PIŠEM OVDJE STVARI IZ KATEGORIJE NE-BAŠ-ZANIMLJIVIH.
RADI SE O TOME DA NE MOGU NAPISAT NIJEDAN TRAČ NI NIŠTA ŠTO BI NEKE ZANIMALO. RAZLOG JE DA ONDA DOBIJEM GADNE KOMENTARE. PRIMJER: NAPIŠEM DA SAM SE POSVAĐALA S PRIJATELJICOM I DA JE ONA BLESAVA I-PUF!- KOMENTIRA MI BLOG BAŠ ONA I TOTALNO ME IZVRIJEĐA. KUŽITE ME?
SADA ZNATE ZAŠTO SAM DOSADNA. BOK.
Posted by coolrafa on December 19, 2007
Ako ste primjetili, povodom božićnih blagdana i kraja školskog polugodišta, promijenila sam dizajn. Još mi traje informatika… Za sve znatiželjnike, evo mojih ocjena:
INFORMATIKA:5
ENGLESKI:5
MATEMATKIA:4
HRVATSKI:5
NJEMAČKI:5
VJERONAUK:5
PRIRODA:5
POVIJEST:5
ZEMLJOPIS:5
LIKOVNI:5
GLAZBENI:5
TEHNIČKI:5
Eto, tako će izgledati moja svjedodžba.
Usput, za sve one koji su mislili da više ne pišem na ovaj blog (Ivan, koji me je pitao zašto više ne pišem, Ivana koja je rekla neka nešto napišem…), to nije istina. Samio nisam imala vremena objavljivati postove, a i internet mi se pokvario na neko vrijeme. No to ne znači da sam odustala od pisanja.
Posted by coolrafa on December 10, 2007
Ponedjeljak, 10.12.07.
Danas sam išla na jedva dočekani veliki odmor. Ušla sam u kantinu i uzela pizzu. Zapao me najmanji cut. Izlazim van i kopam po torbi, tražeći lektiru jer sam htjela ostati u školi i čitati (velike li novosti). I tako kopam po torbi, a pored mene sjedi moj kompić s 3+mi koji ide u 8.b, Dejan, i traži svoj sendvič. I sad, pozdravim ga s “Ej Dejane”.
A on krajnje nepristojno odvrati:
“Ča oćeš?”
“Ništa ja ne trebam, samo sam te pozdravila, zato jer te poznajem pa te pozdravljam, pa neću se pravit da ne postojiš…”
“Ma daj molin te.”
“Ča ti je, ča si živčan?”
“Ma, niš.”
“Meni moreš reć.”
I on se počne žaliti na svoj sendvič, ja mu odgovaram šutnjom (vrlo rijetko stanje za me) kao znakom zbunjenosti dok se on žali na svoj sendvič. Pogledam ja sendvič, a ono pola štruce kruha. Dejane, kako možeš jest toliko??? Ja koja sam debela jedem manje od njega koji ima maksimum 35 kg i, što je vrlo čudno, uopće se ne deblja, već svaki dan više sliči na kostura. Fenomen, kažem vam ja!
Posted by coolrafa on December 10, 2007
Sada možete očekivati postove gotovo svaki dan (znači, kad nisam previše busy da nešto natipkam), budući da je moj internet zapanjujuće brz.
Evo što je novo kod mene:
a) Još su mi samo dva tjedna nastave, pa onda idem na praznike! Jupiii!!!
b) Kužim lekcije iz matematike (neš’ ti novosti).
c) Moj brat je stalno nešto bolestan ko da ima 234378687 , a ne samo 7 godina.
d) Pa… Uzgred rečeno… IMAM ADSL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Surfam neograničeno za samo 1 kunu!!!
e) Paula misli da sam je ogovarala. Kaže da sam rekla da je ona glupača ( nije da to doista ne mislim:), ali nisam ja takva da ogovaram, jer da mi je šuknulo u glavu, rekla bih joj to u lice, no suzdržavam se), a ja nemam blage o čemu to ona klepeće. A baš da je pametna… Da je pametna, ne bi se bavila sa ovakvim idiotarijama.
f) Knjiga koju pišem, memoar, dobro napreduje.
Ajde bok sada, idem nešto napisati na drugi blog.
Posted by coolrafa on December 8, 2007
Presretna sam! Konačno imam adsl! Ne moram čekati pola sata da objavim post nakon što ga napišem i ne moram čekati 60 minuta da otvorim wordpress. Gledam showtime i sada ću, kao član profesionalnog žirija u navedenoj emisiji, ocijeniti i iskomentirati popularne reality showove. Showovi će biti ocijenjivani ocjenama od jedan do deset.
Big Brother
Komentar: Vrlo, vrlo glupo i dosadno, pogotovo posljednja sezona. Natjecatelji koji svojim izjavama graniče sa retardiranošću, ponašaju se kao da su nešto posebno, a nisu u stanju se ponašati po pravilima Velikog Brata. Onda neki krajnji krelac pobijedi, publika mu na kraju sezone kliče kao da mu želi odati počast što je proveo par mjeseci u kući sa nekim maloumnicima. Osim toga, u tri hrvatske sezone, svaki put pobijedio bi muškarac. A što je s curama? Nije li to šovinistički? Držim da je ova emisija trošenje vremena i novca i smatram da je ne treba ni emitirati.
Ocjena: 0/10
Showtime
Komentar: Sada se emisija znantno popravila. Prije je bila prilično bezveze, svaka čast iznimkama, no bilo je nekih kojima je valjda slon zatrubio u uho pa su oglušili. Sada su ostali samo finalisti. Navijam za Artemiju, Mija i Marija Ponjavića
. Zamijenila bih voditeljicu (Mia se prenemaže) i žiri ( pogotovo Jacquesa-disko kuglu).
Ocjena: 6/10
Najslabija karika
Komentar: Ovo zapravo nijew reality show, nego kviz, no svejedno ću ga iskomentirati. Naime, ljudi koji se prijavljuju na kariku su najčešće toliko glupavi da sumnjam u to da imaju osnovnu, a kamoli srednju. Mene bi bilo sram. Osim toga, ono s nominiranjem “najslabije karike” je potpuni promašaj.
Ocjena: 3/10
Fear factor
Komentar: Istina je da se ovaj show trenutno ne emitira (hvala Bogu), no ipak će ovdje biti iskritiziran (i to dosta negativno). Emisija je jednom riječju odvratna. Žele u ljudima probditi strah. Gledala sam FF i, vjerujte mi, jedino što sam osjetila je dosada sa trunčicom gađenja. Kukaca se uopće ne bojim, gmazova i sličnih stvorova također (štedim soldi da si kupim iguanu i doslovno sakupljam kornjače, ali neću sad o tome), a druge gluposti i “zadaci” koji su trebali “zastrašiti” natjecatelje su bili glupi i jadni. Oprostite, ali tjeranje ljudi da jedu bube (jadni žoharići) je blesavo, pogotovo ako se to radi u nekoj emisiji.
Ocjena: 0/10
Ples sa zvijezdama
Komentar: A ovo je već malo bolje. Ples je puno zanimljiviji od jedenja kukaca. Emisija je živahna. Imam jednu zamjerku: zašto ne bismo napravili show poput ovog showtimea, samo za plesanje, kamo se prijave neki koji još nisu zvijezde? Nova sezona je bila posebno zabavna uz kreveljenje Davora Gopca.
Ocjena: 7/10
Posted by coolrafa on December 5, 2007
Mislim da sam nešto zeznula na ovom kompjuteru! Zapravo nisam ništa napravila krivo, nego sam pomaknula kućište da uštekam slušalice da snimim nešto za powerpoint.Kad ono cijeli zaslon požuti, a ja pomaknem kućište još koji centimetar pa ono sve pocrveni. Ivana crkava od smijeha, profesorica se hvata za glavu, a ja se skoro rasplakala. Dobro, nisam se rasplakala ali sam htjela u zemlju propast od srama. A na kompu je valjda bio virus ali je sad sve ok. Ivani se ne sviđa ovaj blog (ma nemoj!). Kad joj je bezveze, nek napravi svoj bolji a neka mene pusti na miru.
Rafaelapokrajac.blog.hr-ekskluzivno!
Informatika
Upravo se nalazim u učionici 011 i imam informatiku. Danas nam je prvi sat ove godine i samo smo ponavljali dosadne gluposti koje smo učili prije i za koje su neki očito uvjereni da sam ja to zaboravila, pa moram raditi iste dosadne zadatke umjesto da za promjenu radim nešto pametno. Svaki čas će zvonit. Posjetila sam web stranicu naše škole i zaključila da naš razred ima užasno glupu himnu i to nije ni za internet koliko je nazadno. Ionako je i moj razred da se pristojno izrazim nazadan. Zaključak: moram izmisliti novu razrednu himnu i riješiti se zadataka ponavljanja gradiva od prošle godine prije nego bude prekasno.
Pitam se koliko sam dobila iz jučerašnjeg kontrolnog iz matematike (koji je također bio ponavljanje petog razreda) za koji sam sigurna da sam sve “znala”. Zapravo sam znala sve, ali me strah da sam od treme nešto propustila. See you later.
Rafaela95.blog.hr
srijeda, 21.11.2007.
Bokić!
Danas smo ja, Martina, Dino (Martinin brat) i Ivan trebali za školsku radio-emisiju 3-plus-mi trebali odabrati glazbu i posložiti snimljene priloge (početak, “smiješni” vicevi, nimalo zanimljive zanimljivosti, nagradnu igru i odjavu). Martina kao da je poblesavila. prvo pita nastavnicu ključ studija, pa toliko zbuni Dina da on na kraju otiđe na nastavu, počne tražiti Ivana po školi i pusti mene da čekam ko budala. Čekam ja 10 minuta. Čekam 15 minuta. Dora i Doris kažu mi da je Martina valjda otišla doma i podsmjehuju se mojoj gluposti. Odlazim doma i mislim neka onda rade sami, ja idem doma. Dežurni učenik bulji u mene kao da sam osmo svjetsko čudo. Kasnije čitam Ivanov blog, a na njemu piše kako se prepirao sa školskom čistačicom poslije rada na radioemisiji. Dovraga i bestraga! Kakav je pak ovo fenomen?!? Sad mi je “sve jasno”. Za ime božje, kako je on išao u 3+mi studio, kad sam ja čekala ispred zaključanog studija i svi su bili na donjem katu škole? Ivan je nešto pobrkao. Moram mu ukazati na ovu zabunu. Ili sam se ja zabunila??? Možda je on sve sam obavio u studiju? Nemoguće. Pa nije provalio kroz zaključana vrata. Joj, kako sam blesava. On i Martina su to napravili nakon što sam ja otišla. Razotkrih misterij.
Dosadno mi je
Danas mi je Ivan izbrisao prošli blog, onaj pod rafaela5.blog.hr. Uređivala sam ga 3 mjeseca!! A on mi ga tek tako izbriše! Sva sreća da imam rezervni blog na wordpressu.
Posjetite ove blogove:
bigkisforyou.blog.hr
ifoundsomething.wordpress.com
zvonci.blog.hr
Te blogove pišu moji poznanici. Posjetite i moj blog coolrafa.wordpress.com
Coolrafa.blog.hr
utorak, 25.03.2008.
KAKO JE BEZUPKA POSTALA BEZPUPKA
Učili mi nekidan na prirodi o močvarama i rijekama. Pa moradosmo pročitati lekciju o tamošnjim životinjama. A lekciju je čitao Robi. I sad, dođe on do dijela koji govori o školjki bezupki i umjesto ”bezupka” pročita ”bezpupka”. I sad, profesorica mu grinta, a on mrtav-hladan kaže: ”Profa, ionako nema pupka, pa je možemo zvati bezpupka.” Takvu provalu čut ćete samo od Roberta. A baš je spaljen …
25.03.2008. u 11:21 • 0 Komentara • Print • # • ^
25. 3. 2008.
Bok svim posjetiteljima, sretan Uskrs!
Eto ja sam na proljetnim praznicima i vrlo mi je dosadno…boook.
25.03.2008. u 10:59 • 0 Komentara • Print • # • ^
subota, 15.03.2008.
I-HAJ! EVO PRVOG POSTA!
Čaos amigos!
Bijah danas na informatici, a tamo, klasika, Ivan malo kenja. Malo? Malo puno! Već mi na uši izlazi i on i njegove glupe fore. Kao, nema pametnijeg posla pa se svađa. A bolje bi mu bilo da šuti.
Nekidan smo imali natjecanje iz tehničkog. Morali smo raditi nekakav most i tome slično. Bila sam prva.