Ajme kolko već nisam pisala…

Ne, nisam prestala s blogom, samo sam zaboravila da ga imam… A jbg sorry svima koji ga čitaju…

Krenula sam s učenjem gitare pred oko mjesec dana i baš mi super ide. Treba puno vježbat ali svejedno mi se jaaaako sviđa.

Potražite me na facebooku pod imenom Rafaela Pokrajac ako vas zanima nešto više o meni, mom pisanju itd. jer sam puno više na fejsu nego na blogu…

Hvala bogu sad su praznici pa ne moram učit =)…čak se i odlikaši povremeno toga zasite. Bila sam na moru malo i bilo je baš žestoko… A sad opet doma.  I opet za kompom…ali i vani. Po lijepom vremenu najbolje je šizit vani s Ivom, naj frendicom i ostalima.

I tako…čao svima, jurim na facebook!

Volim/ Ne volim

Volim:

=) slušat muziku (Oasis, Red Hot Chili Peppers, Coldplay, Gwen Stefani, The Clash, The Who, Amy Winehouse, Nirvana, Iron Maiden, Metallica, Nickelback, Pink, Paramore, Ac/Dc, Pink Floyd, The Doors, The Black Eyed Peas, White Lies, U2, Led Zeppelin, Lilly Allen, Katy Perry, Jimi Hendrix, Green Day, Hladno pivo, Fall Out Boy, Black Sabbath, Evanesence,  Depeche Mode, Duffy, Billy Talent, Deep Purple, Avril Lavigne, Amy Macdonald…i još puuuno toga od rocka, metala, popa i punka…)

=) Gitare

=) Facebook i blog

=) naj frendove (znate koji ste, ne da mi se nabrajat)

=) serije (Kućanice, Uvod u anatomiju, Kako sam upoznao vašu majku i razne humoristične)

=) Knjige

=) smiješne filmove (pogotovo animirane, znam da je djetinjasto, ali su fora)

=) Vas koji čitate ovaj blog

=) Pjevača RHCP Anthonija Kiedisa (ne, nije takva ljubav u pitanju,već  su mi njegove pjesme i glazbeno-umjetničko izražavanje zakon, normalno da nisam zaljubljena u njega, čovječe, mogao bi mi bit tata)

=) Cvijeće

=) breskve i maline

=) svog plišanog pink panthera…ok, zaboravite na ovo, nećemo sad o plišanim igračkama…jer sam i u tom pogledu ravna djetetu od 2 godine, čak sam si kupila i pepu pig…

=) izlet u Austriju…

=) starke

=) svoji palestinku-maramu

=) rođendane

=) Božić

=) a najviše volim sebe

Ne volim:

=( Ljude koji previše prigovaraju

=( cajke (nemojte mi sad u komentarima pisat da nisam normalna i slično, ako vam se sviđaju slušajte ih, ali nemojte meni prigovarat jer mi se ne sviđaju, jer nisam mislila nikog uvrijedit)

=( kad emači pretjeruju s rezanjem žila (inače mi ne smetaju, imam i frendicu emačicu, ali inače mi suicidalnost smeta, ne samo kod emača)

=( anoreksične glupače koje  se žale da su debele( jednostavno ne kužim zašto je in bit kostur, čak i ako ne izgledaš savršeno nema veze, ne treba sad odmah neke dijete rigorozne…)

=( kad je netko u stanju potrošit 1000 kuna na neku kremu ili torbicu (a ja imam grižnju savjesti kad kupim neku sitnicu, npr. časopis ili labello)

=( rozu boju (jednostavno mi ne ide i gotovo)

=( drogiranje i alkohol (to je samoubojstvo)

=( cigarete

=( živčane, nepravedne profesore koji urlaju bezveze

Khm…

Mislili ste da više ne pišem? Očito je ignoriranje komenara koristilo, jer sad imam preko 15 ooo posjetitelja.

Uglavnom, škola je gotova, prošla sam s 4,6 (jedva) jer mi se nije dalo niš učit, tehnički sam totalno uprskala unatoč Davidovoj nesebičnoj pomoći. No zato sam naučila vozit biciklu. Isto me je David H. naučio (a ko bi drugi imao strpljenja za mene) i to dosta brzo. A i ja sam njemu pomogla oko matematike i u zadnji čas ga spasila od popravnog.

I sad su, fala bogu, praznici.

Marina i Ivana nekidan su bile kod mene. Najprije smo ”učile”, a onda pravac ludovanje po Cerniku, Mavrincima i okolici.

Dragi moji čitatelji, bilo bi lijepo kad biste ostavili pokoji komentar. Zasad mi komentira samo stara pod mojim korisničkim imenom, Danira (ako sam u pravu, ona se zove ”osoba koju mrziš” što nije točno).

Štedim za nove starke jer su ove koje sam dobila za rođendan totalka ofucane.

I to bi bilo to od mene…

Jedna nevjerojatno dobra prilika

Konačno imam šansu publicirati neki svoj rad, možete li vjerovat? Ajmeeee…Ne, nisam to očekivala. Svi me u tome podupiru. Normalno da ću probat, dala bih i neke postove s ovog bloga…A vidjet ću. Bit ćete obaviješteni o tome.

Ejjjj

Niš novog na mom blogu. Komentara nema-čak ni spama.
Što je prilično začuđujuće. Valjda zato jer je proljeće, svi su vani, nitko ne visi na kompu (osim kad gledamo komentare i forke na faebooku…).

Pa eto. za par dana nam je Uskrs i dugo željeni proljetni praznici. Uživajte…

Juhu…

Ne, ne tražim juhu, nego samo pozdravljam…

Evo baš se dosađujem prije nego šta trebam otić na informatiku u školi.

Promijenila sam izgled kursora u skladu s proljećem. Sad izgleda ko neka rascvjetana grančica.

Nekidan sam pogledala film ”Sumrak”. Ajmeeeee kako je foooora! Ozbiljno, zakon je. Nije ni čudo da je tolko popularan…Naravno, i o Edwardu Cullenu bi se dalo pisat…Zgodan je mali…

Jučer sam se cijeli dan zezala po školi, Kanđu sam totalno izludila…

I tako to… Vjerojatno pomno pratite Hrvatska traži zvijezdu. Ja da. Ne mogu se načudit nekima koji tamo odu na audiciju…npr onaj šta je pjevo ”ispod kašina” ili tako nekako.

Idem ja sad…

Kako su ubili Franka Naranču

Danas na satu likovnog jednoj naizgled sasvim običnoj narančinacrtala sam facu tušem. Odmah je prozvan Franko Naranča i postao je moj kućni, pardon voćni ljubimac. Na satu se ”udvarao” Anamariji, svađao se s Ljubicom i provocirao Davora. Upoznala sam ga i sa učiteljicom. No, našeg novog frenda na tjelesnom zadesila je nesretna sudbina, tužan usud zvan Martina koja ga je maznula i zapucala u zid. Franko je odmah dobio potres mozga. Ženi to nije bilo dosta pa ga je uzela i opet zapucala u zid. Ovog puta je Franko prošao jako loše: raspuknuo se na dva dijela, a utroba mu se prosula po parketu. Svuda je bio đus od naranče, a Franko je odapeo s osmijehom na licu.

Ovdje mu moram odati počast što je izdržao živ u našem razredu čitavih 25 minuta 8od kraja likovnog do početka tzk).

Bokič

Hej ljudi evo me opet nakon duže stanke. Nije mi se dalo niš pisat, više sam se zezala na fejsu i uživo (pa nije internet jedina zabava). Uspjela sam dobit prvi neopravdani nekidan, ljudi moji. Naime, imali mi neko natjecanje iz mat. i niš nismo znali i mislili smo da nam je zbog natjecanja opravdan izostanak na prvi sat pa smo se išli malo prošetat. A raska nam je rekla da smo bili malo u krivu. Svejedno. Kao da je bitno.

Ej otvorila sam fejsbuk

Hehe, sad sam i ja odlučila napraviti facebook… Bit će, nadam se, popularan ko i ovaj blog koji sad ima preko 10000 posjetitelja.r3

Dobar dan ljudovljevi

Bok! Evo opet ja na infromatici i završila sam programiranje u kvikbejziku. Kvik bejzik smrdi i gulp je bljak povrać povrać dosta mi ga je više najgluplji program na svijetu cijeloooom!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Da. Eto. Sad kad znate moje emocije naspram kvikbejzika, krenut ću sa opisom ovog tjedna i vikenda.

Dobila sam dve petice: jednu iz fizike iz domaće zadaće i jednu iz matematike iz testa. Dobila sam i četiri iz kemije i engleskog.

I tako to. Preko vikenda sam bila na Platku jer je moj brat opet imo skijaško trčanje. Ja se cijelo vrijeme zezala s Davidom. Mislim da mi je on najbolji prijatelj jer se cijelo vrijeme družimo. Ivu sad i ne vidim tako često, a David je i jučer došao kod mene pa smo učili matematiku i biologiju i zezali se.

Zašto mi ništa ne komentirate? Posljednjih dana primam samo glupi posrani spam! A di je Laurica? Prije me je svakodnevno bombardirala komentarima, a sad niš.

I tako, evo vam još jedan link za blog Ski Kluba Grobničan.

Ski Klub Grobničan

Evo vam linka za službeni blog Ski Kluba Grobničan kojeg sam napravila *ja* (i moja mama sad piše postove):

skgrobnican.wordpress.com

Vidjet ćete slike sa utrki i još mnogo toga, uglavnom blog je super ali je tek u nastanku tj. u početku pa ga poduprite pozitivnim komentarima i prijedlozima.

Inače, nordijsko skijanje je super sport (odlučila sam i ja probati stati na skije) te vas ovim putem pozivam da se i vi okušate u njemu. Tko zna, možda vam se baš zasviđa.

Kad smo već kod toga, bila sam na treningu, ali ne na snijegu nego u dvorani. Trčali smo ko manijaci. Sad imam takvu upalu mišića da hodam ko penzić. Zapravo, još gore. Jer moja baka je u super kondiciji u usporedbi sa mnom.

Ali tvrdoglava Coolrafa ne odustaje, tako da ću poć još  na trening. Da mi je prošle godine netko rekao da ću uspjeti 25 minuta trčat samo u jednom smjeru i da će trener čak bit zadovoljan, rekla bih mu da nije normalan, ali tako je.

A sad za Lauru. bila sam na tvom blogu i nije ti ga bilo, ko da si ga izbrisala zapravo ni tako jer bi onda pisalo ”blog stranica je uklonjena” ali nije pisalo niš. Pa ča se dogodilo? Ostavi mi pokoji komentar.

U posljednje vrime niš nisan pisala jer nisan imela vrimena. Pa bila su školska natjecanja i neki testovi, a kad bih došla od škole započeo bi moj društveni život, pa bi nakon domaće zadaće pozvala Ivu da dođe, ili bi došao David, ili bih ja išla kod njega ili sam s Dinom išla u Rijeku da mu budem moralna podrška na natjecanju iz informatike…

Da skratim, sad sam manje doma. Dosta manje. Po vikendu ili idem na snijeg ili u Rijeku. I još u slobodno vrijeme čitam ko manijak.

U raredu je ok, samo su neki dobili ukor. Detalje mi se ne da pisat.

A ja pak moram učtit za žuopanijsko iz hrvatskog (natjecanje, mislim) jer profesorica očekuje da dam sve od sebe. Na školi sam bila treća.

     Sutra i preksutra pišemo neke kontrolne. Mislim da ide ovako: vjeronauk, matematika, kemija. I biologija i zemljopis drugi tjedan. I fizika i povijest za dva tjedna. AAAAAA! Poludit ću!

 

hello

I tako, vidim da me Laurica u komentarima pita za natjecanje iz informatike… Bilo je vrlo dobro. Imala sam 60/200 bodova i bila sam sedma. Vjerojatno neću biti plasirana na županijsko, ali nema veze.

Sad sam opet na informatici i radimo nešto u excelu. Izračunavamo prosjeke ocjena i td. Moj prosjek je 4, 67 (very good).

Ćao!

Na natjecanju sam!

Trenutno sam na školskom natjecanju iz informatike i mislim da ću biti zadnja. Ozbiljno, kad sam došla imala sam ozbiljnu tremu! I ne samo to- jedino prvi zadatak mi je poitpuno točan! Ništa od županijskog, izgleda! Ma nema veze… Ioanko su na županijskom vjerojatno još grozniji zadatci pa ne bih uspjela riješiti ništa. Mislim, prošle godine bila sam grozna, a tad sam bila tek u prvoj podskupini, koja je kofol najlakša!¨

I tako, sad ne moram na nastavu pa sam se na odmoru zezala s Paolom i njenim prijateljicama jer je ona bila dežurna i smišljali smo si nekakve nadimke što je bilo jako smiješno. Neka tipica iz Školske knjige dala nam je blokiće jer smo joj pomogli nešto nositi.

I tako, sad nam je testiranje zadataka iz informatike i ne znam koliko bodova imam (ali ubrzo ću saznati).

Jutros sam imala engleski (ne onaj redovni, nego izvanškolski).

Više o natjecanju iz informatike napisat ću kasnije, jer sad mi se više ne piše ništa…

Hej…

Počelo je novo polugodište i nama je u školi sve novo. n ovi kompjuteri, novi parketi, novi prozori, preuređene svlačione, pa čak i neki novi učitelji.

  Meni je super, opet se družim sa starom ekipicom, jedino nema Davida jer je do ponedjeljka u Italiji na natjecanju iz skijanja. Dosadno mi je bez njega.

Mama me je natjerala da posptremamo moju i bratovu sobu. Bilo je puno mučnog posla i na kraju sam našla neke stvari za koje sam zaboravila da ih uopće imam i puuuno tog sam bacila u smeće.

        

Na informatici sam

Jučer sam obrisala neke stare postove koji su sigurno već svima dosadni.
I tako, sad sam nakon kratke pauze opet na informatici, već je 9:09 i profesor je vani, a mi na internetu. Možda mu se ne da doći.
Dino upravo čita moj blog.
Ostavlja komentar (o, Dino, thank youuuu)…
Idem ja sad profa dolazi svaki čas.

Kommajte

Ostavite pokoji komentar…plizzzzzzzzz…

Ah, taj moj brat…

Mislila sam da će me malo pustiti na miru sad kad je na playstationu, ali neeee… On se opet oće igrat. U posljednje vrijeme totalno me gnjavi s tim. Stalno se želi igrat sa mnom i…ma, znate već. Dobar je on, ali sad želim da me pusti na miru jer pišem blog.

No, malo sam razmišljala. Zapravo je super imati brata, bilo starijeg, bilo mlađeg. Ovaj moj je ful smiješan. Kad je na mom roćkasu bilo nas premalo jer su samo dečki mogli doći, on je dovukao svoje frendove. I naučio me hrpu toga u vezi s plejstejšnom. Iako sam ja ta koju u mojoj obitelji drže za   tehno-informatičku majstoricu.

Uglavnom, super je imati brata. Kad se moj rodio, ja sam imala pet godina i baš sam počela čitati maminu knjigu o njezi beba i male djece. Moj brat mi je onda služio kao živi pokazatelj razvoja bebe. Tako da sam sve bebaste stvari vidjela i u praksi: deranje, prve riječi, prvi smiješak, pišanje posvuda, prve ospice, prvi dan u vrtiću…

  Trenutno nas dvoje izgledamo ovako: ja velika  sestra, a on još mali i misli da je sve što ja radim cool.
I evo vam malo bratsko-sestrinskih smajlicha…

                  

Ćao

Evo ja sam opet na top listi najčitanjih postova u hrvatskoj. Ok, zadnja sam, ali nisam znala da će moj novogodišnji živahni post izazvati toliko pozitivne reakcije. Ali valjda je to zbog mnoštva smajlića…

Nadam se da vam se sviđaju ovi novi smajlići koje sam stavila da blog malo živne. Jeste li vidjeli onu sličicu sa Obamom? Inače meni je Obama baš cool i zakon tip. Drago mi je da su ga izabrali za predsjednika Amerike!

    

Zimske radosti i novi smajlići

Ej, Antonija, instalirala sam smajliće i baš su super. Jako mi se sviđaju. Hvala na komentarima!
A sad mogu početi s postom. Odsad će moj blog biti dosta življi i šareniji zbog upotrebe brojnih smajlića i slika i fotografija. Nije mi se nitko žalio, ali sam zato ja primjetila da mi je blog previše jednobojan i dosadan i da mu fali šarenila. Pa, eto vam par cool božićnih i novogodišnjih smajlića. U Antonijinom komentaru nađite upute kako da si ih instalirate.

Šah

Sport za mozak, kako ga zovu, ja i moj brat zavoljeli smo dok smo još bili mali pa smo ga za kišnih dana igrali s prijateljima. Mene je naučio kako se igra moj prijatelj Robi i uvijek bi me pobjeđivao, no meni je to počelo ići na živce pa sam ga instalirala na kompu da mogu vježbat da ga pobijedim. Sad me pobjeđuje kompjuter.

Moj brat je pak jako zavolio šah, jedno vrijeme ga je trenirao sad više nema vremena, jako dobro igra, jedino plače ako ga ja pobijedim (ipak se isplati vježbati na kompu). Ali nije on uopće loš, jer je za božić dobio knjigu o šahu i stalno osmišlja neke strategije. I svako malo gnjavi mene i mamu da igramo protiv njega. Mama neće pa moram ja. Uvijek ista priča. on komplicira s nekakvim strategijama, a ja mu pojedem (ne doslovce, lol) sve pijune i onda slijedi histerija. Moj brat inače mrzi ako ga netko pobijedi u društvenim igrama, a kad je zadnji u skijanju baš ga briga, iako bi možda neki radili obrnuto.

Nikad neću zaboraviti ove dvije situacije:

1. Igramo ja, Gab, mama i LUKA (gABOV FREND) Čovječe ne ljuti se.  Gab nikako da dobije 6 i pop****   i baci cijelu igru preko prostorije.   

2. Gabriel se vrati doma sa natjecanja u skijanju zadnji, ali euforično sretan.   

Ah, taj moj brat   …